Uvod

Draga djeco, u ovoj knjizi ćemo, zajedno sa vama, otkriti savršenstva u stvaranju živih bića koja nas okružuju. Na narednim stranicama upoznat ćete se sa zbunjujućim i zanimljivim odlikama simpatičnih živih bića.

Čitajući ovu knjigu uvjerit ćete se da je Allah dž. š., stvorio sva živa bića u njaljepšem obliku i da sva ova bića odslikavaju Njegovu neograničenu ljepotu, moć i znanje.

Na pitanje "koliko poznajete životinja?", kao da čujemo odgovor: "Većinu". Dobro, a šta znate o načinu života vama poznatih životinja? Kako dolaze na svijet i kako žive; kako se hrane i kako dolaze do hrane?... Nije teško pogoditi da će vaš odgovor glasiti: "Ne znam baš mnogo.", ali čitanjem ove knjige doći ćete do veoma zanimljivih podataka u vezi s tim. Vidjet ćete mnogo savršenih i zapanjujućih odlika, kojima je Allah dž. š., obdario ova simpatična bića.

Većina ovih životinja blisko su vam poznate. Me|utim, u ovoj knjizi upoznat ćete se sa životinjama, koje možda nikada prije niste vidjeli i čija imena nikada niste čak ni čuli, sa njihovim tajanstvenim i simpatičnim svijetom. I sve ove životinje će vam postati veoma drage. Sa divljenjem i ču|enjem čitat ćete kako su životinje u stanju obavljati odre|ene funkcije. Povrh svega, vidjet ćete i prelijepe fotografije koje će vam pomoći da prepoznate naprimjer noja, jednog od najbržih trkača na svijetu, tigra, jednog od najboljih skakača, vjeverice, koje imaju veoma oštre zube, i pauna privlačne ljepote. Me|utim, budite sigurni da je to samo nekolicina od živih bića sa kojima ćete se upoznati... Na svijetu postoji neograničen broj živih vrsta.

Ono što od nas traži Allah dž. š., Stvoritelj ovih simpatičnih životinja, je da razmišljamo o Njegovoj neograničenoj moći i umjetnosti dok posmatramo njihove ljepote, da uočimo da je sve On stvorio i da sve Njemu pripada i da uživamo u ljepotama onoga što je On stvorio. U isto vrijeme da Ga, tako|e, mnogo volimo i zahvaljujemo Mu na ovim neograničenim ljepotama koje je stvorio radi nas.

Stvaranje cijelog kosmosa, svih lijepih životinja, bilja, dana i noći ima samo jedan cilj,a to je uočavanje Allahove uzvišenosti i Njegovog svemoćnog stvaranja. Da možemo reći: "Kako je Allah dž. š., lijepo stvorio!". Tako, nakon čitanja ove knjige, trebate posmatrati sva živa bića koja vas okružuju.

Šta čekate?! Odmah okrenite stranicu i krenite u šetnju po životinjskom svijetu.

Vjeverica: Životinja Koja Voli Orahe

U ovom poglavlju upoznat ćete se sa odre|enim zanimljivim odlikama kojima je Allah dž. š., obdario vjeverice kada ih je stvarao. Vaši prijatelji će se veoma iznenaditi onome što ste saznali o ovim malenim i simpatičnim bićima.

Vjeverice pretežno žive u šumama evropskog kontinenta. Veličine su oko 25 cm, koliko, dakle, dva vaša pedlja. Na stražnjem dijelu njihovog tijela nalazi se široki i od bujnih dlaka načinjen rep, koji je dugačak skoro koliko i njihovo tijelo i koji je uzdignut prema gore. Nesumnjivo, postoji razlog zbog koga je Allah dž. š., koji sve stvara sa odre|enim ciljem, vjeverici dao takav rep: zahvaljujući ovakvom repu, vjeverica bez gubljenja ravnoteže skače sa drveta na drvo.

Zahvaljujući svojim malim šiljatim noktima vjeverica se može penjati na drveće. Može trčati po granama, može da se klati sa glavom okrenutom prema dolje i da se tako kreće. Naročito sive vjeverice,koje sa najvisočije grane mogu sa lahkoćom skočiti na drugo drvo koje se nalazi na udaljenosti i od 4 metra. A kada leti, vjeverica širi prednje i zadnje noge i kreće se gotovo kao jedrilica. A njihov rep, koji se u toku leta spljošti, osigurava i ravnotežu, a ima i ulogu kormila, koje podešava pravac leta. Vjeverica je u stanju da se lagano, na četiri noge, spusti čak i kada skoči sa visine od 9 metara.

Sada još jednom razmislimo o onome što rade ove simpatične vjeverice... Sada i vi, tako|e, znate da, bez pada i prevrtanja, vjeverica može skočiti sa jednog na drugo drvo i da su, štaviše, poput akrobate iz cirkusa, u toku leta u stanju činiti majstorske pokrete kao što je nišanjenje i slijetanje na veoma tanke grane.

Dobro, ali kako to one uspijevaju? Sve to vjeverice postižu zahvaljujući zadnjim nogama, oštrim očima, koje veoma dobro mogu procijeniti udaljenost, jakim kandžama i korištenju repa, koji ima veliku ulogu u održanju ravnoteže. Me|utim, da li ste ikada razmišljali o tome ko je ove odlike dao vjeverici i ko ju je naučio da se koristi njima; kako vjeverica zna da treba živjeti na takav način? Obzirom da je nemoguće, da su vjeverice uzele u ruke lenjire i izmjerile visinu svakog drveta, dužine njihovih grana ili udaljenost drveta od drveta, kako onda vjeverice podešavaju udaljenost kada skaču sa drveta na drvo? Osim toga, kako se vjeverice mogu tako brzo kretati, a da pri tome ne zadobiju bilo kakve tjelesne povrede?

Bez ikakve sumnje, Allah dž. š., je Stvoritelj, koji je stvorio ove simpatične životinjice zajedno sa njihovim odlikama i On ih je podučio da se koriste ovim odlikama.

Štaviše, vjeverice posjeduju sve nadarenosti i fizičke odlike potrebne za dolazak do hrane koja uspijeva na visokom drveću, kao što je orah, kesten, jezgro šišarke i lješnjak. Kao i sva ostala živa bića, i vjeverice su od strane Allaha dž. š., stvorene u obliku koji im omogućava da lahko dospiju do potrebne hrane.

U zimskom periodu vjeverice teško dolaze do hrane. Zbog toga one u toku ljetnjih mjeseci vrše prikupljanje hrane za zimu. Vjeverice su, dakle, životinje koje zimsku ishranu osiguravaju ranije. Me|utim, prilikom uskladištavanja hrane, vjeverice su veoma oprezne. One ne deponuju voće i meso koje prona|u, zato što je to hrana koja se brzo kvari i tada bi vjeverice ostale gladne u hladnim zimskim danima. Zbog toga, vjeverice za zimu skupljaju samo teško kvarljive plodove kao što su; orasi, lješnjaci i šišarike.

Zubi Koji Se Obnavljaju Vjeverice imaju veoma oštre i jake zube. U prednjem dijelu usta nalaze se sjekutići, uz pomoć kojih one glo|u i razbijaju tvrde ljušture plodova, a u zadnjem dijelu duge usne šupljine nalaze se kutnjaci. Kada razbijamo orah, mi se koristimo kamenjem, čekićem ili posebnom metalnom alatkom specijalno napravljenom za tu svrhu. Što se tiče ovih malih životinja, one ovaj posao obavljaju veoma lahko i to jedino uz pomoć svojih oštrih zuba. Da li ste se ikada zapitali:"Kako zubi vjeverice tokom cijelog njihovog života bivaju zdravi ili kako se kasnije hrane, odnosno kako jedu orahe i lješnjake one vjeverice čiji zubi su oštećeni"? Allah dž. š., koji je sve stvorio u jednom savršenom skladu, njihovim zubima dao je jednu veoma značajnu karakteristiku. Sada ćete se začuditi, zato što ćete se suočiti sa činjenicom da, ako se čak slome ili istroše, zubi vjeverice se obnavljaju i na mjestu starih odmah niču novi zubi. Stalnim izrastanjem, istrošeni zubi se obnavljaju sa donje strane. Štaviše, ovu karakteristiku Allah dž. š., nije dao jedino vjeverici, već i svim životinjama koje su primorane glodati svoju hranu.

A onaj koji vjevericama daje ova saznanja i koji na ovaj način osigurava njihovu ishranu je Allah, dž. š.. Ovdje dolazi do izražaja jedno od Allahovih svojstava. To Allahovo svojstvo je "Onaj koji daje hranu".

Korištenjem savršenog osjetila za miris, vjeverice, koje deponiraju hranu za zimu, uspijevaju pronaći lješnjake ili druge slične plodove koje su zakopale na različitim mjestima. Tako one uspijevaju osjetiti miris lješnjaka koji je skriven i ispod snijega dubokog čak i 30 centimetara.

Vjeverice hranu, koju nose u kesicama, odnose u svoja gnijezda. Hranu odjednom deponuu na različitim mjestima u jazbinama. Većina njih, me|utim, kasnije zaborave ta mjesta. Ali,      čak i to ima svoj razlog koji je odre|en od Allaha dž. š. Plodovi, koje vjeverice ostave i zaborave pod zemljom, vremenom puste korijenje i razviju se u novo stablo.

Kao i mnoga druga živa bića, i vjeverice, tako|e, posjeduju metode sporazumijevanja koje me|usobno koriste. Kada opaze neprijatelja, crvene vjeverice, naprimjer, mašu repom i počinju puštati uzbudljive glasove. Pored ovog metoda sporazumijevanja, vjeverice, koje se trčeći kreću po granama visokog drveća, svoje repove koriste, tako|e, i za osiguranje ravnoteže. Isto tako one svoj pravac, mijenjaju okretanjem repa. Rep vjeverice ima istu funkciju kao i kormilo broda. Pored toga, njihovi brkovi predstavljaju jedan veoma značajan faktor u osiguranju ravnoteže. Vjeverica kojoj su osječeni brkovi, ne može očuvati svoju ravnotežu. U isto vrijeme, vjeverica noću koristi brkove za uočavanje predmeta oko sebe.

Çocuklar! Sincapların bir de uçan cinsleri olduğunu biliyor muydunuz? Avustralya'da yaşayan ve boyları 45 cm. ile 90 cm. arasında değişen "uçan sincaplar"ın bütün türleri ağaçlarda yaşar. Aslında yaptıkları tam olarak uçma değildir. Bir ağaçtan diğerine uzun atlayışlar yaparak hareket ederler. Ağaçlar arasında bir planör gibi uçarak hareket eden bu canlılarda kanat yoktur, uçma zarı vardır.

Da li znate, djeco, da postoje i vrste vjeverica koje lete? Sve vrste "letećih vjeverica", koje žive u Australiji i čija veličina se kreće od 45 do 90 centimetara, žive na drveću. Zapravo, ono što one rade ne može se nazvati baš uobičajenim letom. Kreću se praveći duge skokove sa drveta na drvo. Ove životinje, koje se me|u drvećem kreću leteći kao jedrilica, nemaju krila već letačke opne. Letačke opne "vjeverica leteći šećer", koje predstavljaju jednu vrstu letećih vjeverica, protežu se od prednjih do zadnjih nogu; uske su i imaju duge dlake nalik na rese. A kod nekih vrsta letačka opna je u obliku opne načinjene od krznene kože. Ova opna proteže se do zgloba prednjih nogu. Leteća vjeverica baca se od stabla drveta i, pod utjecajem zategnute kože koja liči na jedrilicu, u stanju je odjednom preletjeti prosječnu razdaljinu od 30 metara. Zabilježeno je da su ponekad u stanju, u 6 uzastopnih skokova, preletjeti razdaljinu čak od 530 metara.

U stanju mirovanja male životinje veoma brzo gube toplotu i tako bivaju suočene sa mogućnošću mržnjenja, što za njih, a naročito kada spavaju, predstavlja jednu veliku opasnost. Me|utim, Allah dž. š. je za sve žive vrste stvorio zaštitne mahanizme, koji ih štite od utjecaja vanjskih štetnih uvjeta. Naprimjer, živa bića poput vjeverice, svoj debeli rep nalik na krzno omotavaju oko tijela i spavaju sklupčene kao lopta. Rep vjeverice je gotovo poput kaputa ili jorgana. Zahvaljujući repu, spašavaju se od smrzavanja kada spavaju na niskim temperaturama.

Zec: Životinja Koja Voli Mrkvu

Šta velite na nova saznanja o zecu, simpatičnoj životinji koju mnogi od nas hranimo u svojim baštama i u kojoj uživamo dok milujemo one njene, kao snijeg bijele, dlačice i dok je posmatramo kako jede mrkvu? Pogledajmo, dakle, kakve to nama nepoznate, a zanimljive karakteristike posjeduje ova simpatična životija.

Ako se pokušate približiti zecu, odmah ćete uočiti kako on brzo bježi. Čak i kada oborene glave pase travu, ove simpatične životinje, zahvaljujući svojim dugim ušima, veoma lahko mogu primijetiti neprijatelja. Da li ste to znali? Zahvaljujući upravo ovom izoštrenom sluhu, veoma je teško približiti im se a da oni to ne primijete. Veoma velikom brzinom bježe, osjete li i najmanji glas ili pokret.

Kada porastu, zečevi dostižu veličinu izme|u 50 i 70 centimetara. Zadnje noge su duže i jače od prednjih. Zahvaljujući ovoj odlici, u stanju su trčati brzinom od 60 do 70 kilometara na sat i načiniti skok od 6 metara dužine. Zec, dakle, može trčati brže od auta u gradskom saobraćaju.

Od svog stvaranja, svi zečevi se ra|aju sa ovim odlikama. Stvarajući ih kao brze trkače, Allah dž. š., je zečevima osigurao brzo udaljavanje od neprijatelja i od opasnosti.

Šta mislite, kakav bismo odgovor dobili ako bismo zecu postavili pitanje "šta najviše voli jesti?"? Da, upravu ste, odgovor bi glasio: "mrkvu!" (usput, ne zaboravimo koliko je mrkva korisna za vid!). Dobro, a da li znate da zečevi žive u gnijezdima, koja kopaju pod zemljom, da baš u skladu sa njihovim podzemnim načinom života, mrkva raste prema dolje? Da, kao što ste i vi razumjeli iz ovog pitanja, mrkva je stvorena na najprikladniji način za podmirivanje zečevih potreba ishrane.

Allah dž. š., je tako|e i za nas,, sve stvorio na način koji je najprikladniji za upotrebu. Sjetite se narandže koju vam vaši roditelji često daju u toku zimskih mjeseci. Da ispod kore narandža nije u obliku rježnjeva, bilo bi je veoma teško jesti. Me|utim, Allah dž. š., koji je stvorio sve ono što nas okružuje, za nas je stvorio ovo, specijalno podijeljeno i upakirano, ukusno voće, koje nas, zahvaljujući vitaminu C, u toku zimskih mjeseci štiti od bolesti.

Vratimo se ponovo zecu! Zahvaljujući prednjim zubima, koji mu daju veoma simpatičan izgled i koji stalno rastu, zec veoma lahko uspijeva glodati mrkvu.

Allah dž. š., je sva živa bića obdario još mnogim drugim odlikama koje, pored ishrane, olakšavaju i druge životne potrebe. Na zemaljskoj kugli postoji mnogo različitih vrsta zečeva, koji imaju veoma različite karakteristike. Naprimjer, zečevi koji žive u hladnim predjelima su uglavnom bijele boje. Ovo je njihova veoma bitna karakteristika koja im omogućava lahko skrivanje, ili tešku uočljivost na snijegu. Osim toga, divlji zec, koji je znatno veći od ostalih, ima duže noge i uši. A što se tiče Američkog zeca, koji živi u pustinji, on ima krupnije uši. Ovakve uši od velikog su značaja za rashla|ivanje zeca.

Većina životinja provode život u području koji sami sebi odre|uju u prirodi. To možemo uporediti sa čovjekovim životom u kući, koja je specijalno namjenjena njemu i njegovoj porodici. Životinje i životinjske zajednice se trude da ne ulaze u područja u kojima uglavnom žive drugi. Da bi označili svoje područje življenja, životinje koriste metode "ostavljanja mirisa". Naprimjer, radi označavanje svog područja, gazela po dugim tankim grančicama i travama ostavlja jednu materiju koju luče žlijezde smještene odmah ispod očiju i koja ima miris kao katran. Ovaj miris koristi kao upozorenje ostalim gazelama da je područje prethodno zauzeto od strane drugoga. A jedna vrsta jelena (Renski jelen) ima mirisne žlijezde koje su smještene na vrhovima zadnjih nogu. Miris koji se pušta iz ovih žlijezda pomaže pri obilježavanju područja. Puštanjem mirisa iz žlijezda smještenim u čeljustima, zečevi, tako|e, obilježavaju svoje područje.

Kao što vidite, Allah dž. š., je životinje stvorio sa veoma zanimljivim i bitnim karakteristikama. A kada se upoznamo sa svim ovim, mi ostajemo zadivljeni Allahovim savršenim stvaranjem. Podsjećamo da je Allah dž. š., Jedini Stvoritelj svih nas i zahvaljujemo Mu se. Ne zaboravite, djeco: Allah dž. š., je u Kur'anu naredio čovjeku da stalno razmišlja o Njegovim blagodatima i da bude zahvalan. U jednom kur'anskom ajetu On na slijedeći način saopćava da će nagraditi one koji su zahvalni:

...Mi ćemo sigurno nagraditi zahvalne. (Ali Imran, 145)

Draga djeco, i vi, isto tako, nikada nemojte zaboraviti na zahvalnost Bogu na blagodatima i ljepotama kojima ste obdareni i koje vas okružuju sa svih strana.

Pas: Naš Vjerni Prijatelj

Psi su životinje koje su mnogo inteligentnije od mnogih drugih živih bića i koje je lakše dresirati od drugih. Oni koji su dobro obučeni, ponekada se koriste kao psi čuvari. Jedan takav pas u stanju je onesposobiti neko živo biće koje je i do 5 do 6 puta veće od njega samog. Me|utim, veoma je interesantno da ovi psi, koji u trenucima opasnosti mogu biti tako opasni, svojim vlasnicima ne pričinjavaju nikakvu neprijatnost. Za svoje vlasnike u stanju su izložiti se opasnosti i svog vlasnika neće napustiti u bilo kako opasnoj situaciji.

Drugi razlog naše ljubavi prema psima nesumnjivo je i to što su oni veoma zabavni. Osim toga, veliko je zadovoljstvo predstavlja i izvo|enje psa u šetnju. Još ako, povrh svega, ima dugu i lijepu dlaku i ako simpatično gleda, mi odmah poželimo da imamo jednog.

To što postoje stotine različitih vrsta pasa, različitih boja, malih i velikih, duge i kratke dlake, jedan je od najljepših pokazatelja da Allah dž. š., stvara na jedinstven način i bez uzora. U kur'anskim ajetima na slijedeći način se upozorava na jedinstveno stvaranje našeg Gospodara:

On je Stvoritelj nebesa i Zemlje! (...) On sve stvara, i samo On sve zna. To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi!  (Al-An'am, 101-102)

Razmislite sada. Ako bi neko od vas zatražio da nacrtate psa, a da ga vi nikada prije niste vidjeli, da li biste uspjeli u tome? Naravno da ne biste uspjeli. A to je normalno. Ne samo vi, to niko ne bi bio u stanju učiniti. Zato što čovjek ne može napraviti ništa što nema svog uzora u prirodi.

Naprimjer, čovjek je napravio avion po uzoru na ptičiji sistem letenja. Roboti se proizvode oponašanjem sistema ljudskog organizma. Me|utim, naš Stvoritelj je bez uzora i oponašanja, na jedinstven način stvorio neograničen broj živih bića. Simpatične pingvine koji žive u polarnim predjelima, lavove - kraljeve džungle, delfine, leptire, ptice, pčele... Ukratko, Allah dž. š., je Stvoritelj svih živih bića.

Allah dž. š., koji je svim živim bićima dao specifične karakteristike, i psima, je tako|e, dao fizičke odlike koje se razlikuju od ostalih životinja. Naprimjer, pas ima 42 zuba, što je tačno za 10 komada više no što imamo mi. Tako su oni u stanju da sa lahkoćom izdrobe i samelju hranu, a naročito njihovu omiljenu poslasticu - kost. Osim toga psi, zahvaljujući jednom specijalnom primjeru stvaranja, u mraku daleko bolje vide od čovjeka. Predmete u pokretu mogu uočiti sa mnogo veće udaljenosti. S druge strane, psi su u stanju čuti odre|ene zvukove koje mi ne možemo čuti; glasove raspoznaju sa udaljenosti koja je četiri puta veća od udaljenosti sa koje čovjek raspoznaje. Naprimjer, zvuk pištaljke, koja se koristi prilikom naredbi psima i koju čovjek ne čuje, psi veoma lahko mogu čuti.

Osjetilo mirisa kod pasa je tako|e veoma izraženo. Moždani centar mirisa kod pasa je 40 puta razvijeniji od ljudskog. Zbog toga, pseća sposobnost mirisa je daleko jača od ljudske.

Zahvaljujući svim ovim odlikama, psi namirišu divljač, prate im trag, pronalaze i čak sa kilometarske udaljenosti donose ulov koji su ustrijelili lovci. Policijski psi, kojima se da da pomirišu samo mali predmet ili dio odjeće, u stanju su pronaći vlasnika toga. Naprimjer, Sen Bernard pas, ma znate, to su oni veliki psi sa otromboljenim obrazima, u stanju su, sa svojim krajnje osjetljivim nosevima, veoma lahko pronaći i izvući ranjenika koji je ostao zatrpan pod snijegom. Eto, ovo izuzetno čulo mirisa samo po sebi predstavlja fenomen.

Nosevi psima tako|e koriste, i za disanje. Prolazeći kroz nos, zrak se filtrira, zagrijava, vlaži i odatle puni pluća.

Za razliku od čovjeka, ove simpatične životinje se ne znoje prilikom reguliranja temperature tijela, zato što u njihovim tijelima ne postoje znojne žlijezde. Reguliranje temperature vrše pomoću disajnog sistema. Što se, pak, tiče dlaka na tijelima pasa, one onemogućavaju dodir kože sa temperaturom koja dolazi sa vana. Porastom temperature zraka, povećava se i temperatura tijela psa, a psi sa povećanom temperaturom tijela višak toplote izbacuju plaženjem jezika. Na taj način se psi, unatoč debelim dlakama, ne znoje. Allah, dž. š., im je dao jedan tako savršen sistem da se na vrućini, na kojoj se čovjek znoji nakon deset minuta, psi ne znoje ni nakon višesatnog neprestanog trčanja. Oni, dakle, nemaju znojne žlijezde i zbog toga se ne znoje. Takav sistem je koristan za njihovo tijelo. Mi, me|utim, imamo znojne žlijezde i mi se znojimo. Ni slučajno ne smijete pomisliti da je to nedostatak našeg tijela, već samo sistem koji je koristan za nas. Sada kada znate sve ovo, shvatili ste da ubuduće nema potrebe da žalite za psima sa isplaženim jezicima na vrućini.

Ako se i vi prisjetite pasa koje ste vidjeli, odmah ćete se sjetiti da su njihova tijela uvijek blistava i mehka. Lojne žlijezde, koje se u veoma velikim količinama nalaze ispod njihove kože, daju im ovu mehkoću i blistavost.

Pored svega, u tijelima pasa postoji odre|eni specijalni sistem, koji se ne nalazi u našim tijelima. Zahvaljujući ovom sistemu, njihove šape ne zadobijaju povrede, iako se stalno dodiruju sa zemljom, njihove kandže se ne izlizuju i ne sasušuju. Kao što ste vidjeli, jednim zaštitnim mehanizmom Allah dž. š., je riješio čak i najmanji problem ovog živog bića kojeg je stvorio. Allah dž. š., je Onaj koji sve stvara u jednom me|usobnom skladu. Kao što smo vidjeli i u ovom primjeru, Allah dž. š., je sva živa bića opremio karakteristikama, koje su potrebne za njihov spokojan život. Ovakvi primjeri nas upućuju na razmišljanje i na uočavanje umjetnosti u Božijem stvaranju.

Malo Bijelo Jagnje

Možda ste već ranije uočili; sva jagnjad su mala, simpatična i nevinog lica. Postoje još i ona koja liče na njih, ali koja su dosta krupnija. To su ovce, mame janjadi. Da li znate da izme|u jagnjeta i njegove mame postoji jedna čvrsta povezanost. Ova čvrsta veza nastaje kada ovca počinje ra|ati jagnje.

Nakon što se ojagnji, ovca jagnje očisti jezikom, a okus i miris, koji prilikom toga osjeti, ona nikada više ne zaboravlja. Zbog toga, ona pored sebe ne prihvata jagnje sa drugim mirisom i okusom. Čak ni naše majke ne bi bile u stanju uočiti razliku, kada bi im u bolnici dali tu|e dijete, ovca svoje jagnje nepogrešivo pronalazi u mnogobrojnom stadu. Zaista zapanjujuće, zar ne?

Me|utim, ovca nema mnogo vremena za upoznavanje svog jagnjeta, to mora uspjeti u toku samog pora|anja. Inače, u onom mnogobrojnom stadu nikada ga više ne bi mogla pronaći. Ali, to se ne dešava, pošto je Allah, dž. š., ovcu nadahnuo potrebom da u trenutku pora|anja odmah oliže jagnje kako bi se upoznala sa njegovim mirisom i okusom.

Dobro, a da li znate šta jagnjad koriste da bi se sačuvala od kiše? Svoje krzno! Zbog toga što je načinjeno od veoma mekanog i masnog sloja, jagnjeće krzno ima ulogu kabanice, koja jagnjad štiti od kišnjenja.

Pored toga, jedna od najvećih karakteristika ovih simpatičnih jagnjadi je preživanje. Jeste li vi ikada vidjeli životinju koja preživa? Ako niste, onda ćemo vam sada objasniti šta je to. Jedan dio životinja, koje se hrane travom, preživaju. Ove životinje imaju 4 stomaka. Kada one jedu, hrana prvo odlazi u stomak, a nakon izvjesnog vremena se ponovo vraća u usta. A nakon što je životinja ponovo sažvaće, hrana odlazi u drugi stomak. Ovaj proces se naziva "preživanje". Allah dž. š., je ovakvom odlikom obdario životinje da bi lakše svarile hranu, koja je teško probavljiva.

Ovce i jagnjad su od višestruke koristi za nas. Svaki dan nam daju mlijeko. Kalcijum koji se nalazi u njihovom mlijeku je veoma bitan za razvoj naših zuba i kostiju. Od mlijeka se prave osnovne životne namirnice, kao što su sir i jogurt, koje se, opet, koriste prilikom pravljenja kolača, pita i ostalih jela. Ukratko, mlijeko je jedna od životnih namirnica koju najviše koristimo i koja je od najveće koristi za nas. Pored toga, od prediva, koje se dobija od njihove vune, proizvode se štofovi za našu odjeću. Predivo, koje ima široku upotrebu, veoma nam je olakšalo život. U ajetima Kur'ana, kojeg je Allah dž. š., objavio cijelom svijetu, na slijedeći način se objašnjavaju koristi koje ljudi imaju od ovih životinja:

... Allah vam daje od koža stoke šatore koje lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, dok se ne istroše. (An-Nahl, 80)

Vi imate pouku i u stoci: "Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete..."  (An-Nahl, 66)

Zaista, mi se koristimo jagnjadima i ovcama na način kako je to istaknuto u ovim ajetima. Moramo biti zahvalni na ovim blagodatima koje je Allah dž. š., stvorio radi naše koristi.

Konj: Naš Odani Prijatelj

Da li znate da su, nakon pasa, konji naši najodaniji prijatelji? Pitomi konji nikada neće napustiti svog vlasnika.

Ovi naši privrženi prijatelji, kojih ima preko 25 vrsta, neumorno nas mogu nositi na kilometarske daljine. Konji su, tako|e, životinje koje su tokom historije bile najveći čovjekovi pomagači.

Danas svakodnevno susrećemo hiljade automobila, za koje su izgra|eni specijalni putevi. Me|utim, ova auta su u upotrebu ušla tek u posljednjem stoljeću. U godinama kada se rodio djed vašeg djeda niko nije znao da postoji nešto što se zove auto. U tom periodu, prijevoz i ljudi i roba vršio se zahvaljujući životinjama, i to naročito konjima.

Dobro, da li znate da se godine konja ispostavljaju prema istrošenosti njegovih sjekutića? Zbog toga što je trava koju jedu, prašnjava i pjeskovita njihovi zubi se vremenom istroše. Me|utim, Allah dž. š., je konje obdario veoma dugim zubima. Ovi zubi prodiru duboko u vilice. Dakle, korijeni njihovih zuba su mnogo dublji u pore|enju sa korijenima naših zuba. Kako se zub troši, tako vani izlazi dio koji se nalazi u vilici. Kod starih konja korijeni zuba izlaze, čak, na površinu desni. Prije no što izgubi moć žvakanja hrane, svaki zub se može izlizati 2.5 do 5 centimetara. Eto, prema količini ove izlizanosti, mi možemo pogoditi starost konja. Zamislite, da Allah dž. š., konjima nije dao ovu odliku, ove životinje bi za veoma kratko vrijeme izgubile zube i umrle bi od gladi...

Veoma značajnu odliku Allah dž. š., dao je i konjskoj dlaci. Konjska dlaka ima ulogu termostata za podešavanje temperature tijela. Temperatura njihovog tijela bi uvijek trebala iznositi 38 stepeni. Da bi se održala ova temperatura, u toku hladnih zimskih dana konjska dlaka raste, a opada u toku toplih perioda i tako osigurava nepromjenjljivost tjelesne temperature.

Evo vam još jedne zanimljive odlike: konji spavaju na nogama! Dobro, a znate li kako se dešava da se oni nikako ne sruše dok spavaju? To se ne doga|a zato što kosti njihovih nogu imaju moć zaključavanja. Zahvaljujući ovoj odlici, kojom ih je Allah dž. š., obdario,konji mogu stojeći spavati, a i nositi teške terete. Naprimjer, kada zaspi čak i u sjedećem položaju, čovjek ne može spriječiti da mu se glava ne obori ustranu.

Ne samo da bi mogli nositi teške terete, noge konja su, u isto vrijeme, specijalno stvorene i za to da oni mogu veoma brzo trčati. Kao i ostale životinje, ni konji ne posjeduju ključnu kost. Zahvaljujući upravo tome, oni mogu praviti veće korake. Osim toga, konji posjeduju jedan koštano-mišićni mehanizam koji, u toku ubrzavanja, u nogama smanjuje utrošenu snagu, a zauzvrat povećava moć pokretljivosti. Rad ovog mehanizma može se uporediti sa sistemom mjenjača u automobilu. Kao što se na mjenjaču povećava brzina auta koje se ubrzava, konji, isto tako, prilikom ubrzanja gotovo prebace u veću brzinu. Smanjenjem snage koju oni koriste prilikom teglenja tereta, povećava se brzina, odnosno moć brže pokretljivosti.

Dobro, a zašto je tijelo konja stvoreno da može nositi teške terete i veoma brzo trčati? Imati moć nošenja teških tereta i sposobnost brzog trčanja, u biti nisu odlike koje mnogo koriste konju. Obzirom da je to tako, zašto onda konji posjeduju te odlike?

Odgovor je veoma jednostavan. Ovim odlikama konji su obdareni ne radi njih, već da bi tako mogli biti od koristiti ljudima. Konji su, dakle, sa ovim odlikama stvoreni od Allaha dž. š., da bi mogli koristiti ljudima. Naš Gospodar nam na slijedeći način saopćava da je životinje stvorio radi čovjeka:

I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, njome se najviše i hranite; ona vam je ukras kad je sa ispaše vraćate i kad je na pašu izgonite, a nosi vam i terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli - Gospodar vaš je, uistinu, blag i milostiv - i konje, i mazge, i magarce - da ih jašete, i kao ukras - a stvorit će i ono što ne znate.  (An-Nahl, 5-8)

Zebra: Konj U Pidžami

Za zebru, koja na prvi pogled čovjeka podsjeća na konja, može se reći i da je simpatični konj u pidžami. Zebre, kao i konji, imaju kosu zvanu griva; gra|a njihovog tijela je, tako|e, stvorena na način sličan konjskom tijelu i trče u najmanju ruku brzo kao konji.

Me|utim, u pogledu njihovog vanjskog izgleda, me|u njima postoji jedna razlika. To su, kao što ste i sami mogli pretpostaviti, crno-bijele pruge, koje od glave do kopita prekrivaju tijelo zebre. Ali, ove pruge ne smijete prihvatati tek tako, pošto su te uredne linije različite kod svake zebre. Kako god su otisci prstiju različiti kod svakog čovjeka, tako i svaka zebra ima različite linije. Linije zebre su kao njena lična karta. Uspravne zebrine linije su u isto vrijeme i jedan značaj odbrambeni elemenat. Kada stoje u grupi, zahvaljujući ovim prugama, leopardi i lavovi, koji ih žele napasti, cijelo stado vide kao jednu nerazdvojnu cjelinu. U tom slučaju, ovi napadači imaju poteškoća prilikom odabira zebre za ulov, a to, tako|e, za zebre predstavlja jednu odbranu.

Za život zebre postoje dva bitna faktora: voda i trava.

Da bi pronašle vodu i travu, stado zebri u nekim danima pre|e put dug čak i 500 kilometara. Ali se uveče ponovo vrate na područje gdje žive. To je zato što, kao što smo to i ranije objasnili vezano za druge životinje, svako stado živi na teritoriji koju su sebi odredili.

Znate li da zebra najviše voli valjanje u prašini? Da, zanimljivo, ali tačno; one se mnogo vole valjati u prašini. Zato što se valjanjem u prašini čiste od parazita koji se nalaze na njima. Zebre, tako|e, imaju i svog pomagača u čišćenju, koji se stalno nalazi u njihovoj blizini. Ova ptica, zvana Oxpecker ptica, spušta se na zebru i sa nje, jednog po jednog, bere parazite, koji izazivaju svrab i prouzrokuju bolest zebre. Kao što vidite, Allah dž. š., koji organizira život svih živih bića, koji upravlja i koji ih čini da budu od me|usobne pomoći, je i pripadnicima životinjskog svijeta dao zadatak da se me|usobno pomažu.

Mladunče zebre pola sata nakon dolaska na svijet ustaje na noge i, makar i podrhtavalo, počinje hodati. Odmah odlaze do majke i počinju sisati njeno mlijeko. Mlijeko je od velike koristi za njih. Mlijeko ružičaste boje, kojim ih je Allah dž. š., specijalno obdario, od samog dolaska na svijet štiti zebre od bolesti. Osim toga, ono, isto tako, osigurava i rad crijeva...

Kao i sva živa bića pod Allahovom zaštitom, i zebre, tako|e, uspijevaju živjeti zahvaljujući odbrambenom sistemu kojem su podučene. Prvi od ovih odbrambenih sistema pojavljuje se zahvaljujući njihovim veoma osjetljivim čulima vida, sluha i njuha, kojim ih je od samog ro|enja obdario Allah dž. š. Osjetljivost ovih čula koristi zebrama da veoma brzo uoče neprijatelja i da na vrijeme pobjegnu. A kada počinju trčati, zebre dostižu nevjerovatnu brzinu. Drugi mehanizam odbrane je taj što, kada cijelo stado spava, jedna ili dvije zebre ostaju budne, dežurajući s ciljem blagovremenog obavještavanja u slučaju moguće opasnosti.

Eto, kao što i sami vidite, zebre koriste odbrambene metode koje su nalik onima koje koriste i ljudi. Zanimljivo je, me|utim, to što ove životinje vode jedan skladan život u stadu i što prave odre|enu podjelu zaduženja. Sasvim je očito da je Allah, dž.š., Onaj koji im to nare|uje, Onaj koji ih je stvorio, Onaj koji ih drži na okupu i koji im daje hranu. Da to nije tako, niko ne bi mogao objasniti zašto se zebre odriču spavanja, zašto čine ovu požrtvovanost i zašto budne dežuraju tokom cijele noći.

S druge strane, odbrambena taktika, kojoj je Allah dž. š., podučio mladunče zebre, koje je tek progledalo, mnogo je jednostavnija. Jedino što mladunče mora raditi je da se nalazi u blizini majke. Zato što je nemoguće da sa svojim tek otvorenim očima, mladunče zebre vidi lukavog neprijatelja, a niti je moguće da ono, ako bi i vidjelo, svojim nestabilnim nogama pobjegne od njega. Eto, zbog toga je Allah dž. š., ovo mladunče od njegovog ro|enja nadahnuo osjećajem da se ne odvaja od majke dok sasvim ne ojača. U protivnom, kako mladunče zebre, odmah nakon ro|enja može znati da ga čekaju neprijatelji i da je blizina majke najsigurnije mjesto za zaštitu od ovih neprijatelja?

Većina zebri živi na otvorenim pašnjacima gdje nema mnogo mjesta za skrivanje. Zbog toga su primorane da se kreću brzo, kako bi mogle ostati u životu. Cijelo tijelo zebre stvoreno je kako bi moglo udovoljiti ovoj potrebi. Naprimjer, zebre imaju veoma duge noge, jake mišiće i pluća, koja zauzimaju široki prostor. Zbog toga, one, bez umaranja i usporavanja, mogu pretrčati veoma velike dionice. Unatoč tome što imaju lagane kosti, zebre su prilično jake životinje.

Pored ovoga, zebre veoma često osjećaju potrebu za vodom. Što se tiče područja u kojima nema vode, koristeći osjetilo njuha, one pronalaze mjesto na kome će iskopati rupu i tako dolaze do čiste vode. U trenutku bilo kakve opasnosti, odrasle zebre, da bi ih zaštitile, svu mladunčad guraju prema unutrašnjosti stada. Kada cijelo stado trči, mladunčad su uvijek u unutrašnjem dijelu stada da bi bili bolje zaštićeni i uvijek se kreću u blizini majke.

Žirafa: Pjegava Kula

Zbog njihove visine koja se kreće od 5 do 6 metara, žirafu možemo poistovijetiti sa pjegavom kulom. Žirafin najduži dio tijela je njen vrat. Zbog toga što ima dug vrat, žirafa se uspijeva propeti do najvisočijih grana drveća sa kojih uspijeva brstiti mladice i plodove. Ovo trnovito bilje, koje žirafa guta bez prethodnog žvakanja, odlazi prvo u njihov četverodjelni stomak. Kasnije, da bi obavila varenje, hranu ponovo vraća u usta i žvaće. Na kraju je, ponovnim gutanjem, šalje u drugi dio stomaka.

Ovdje postoji, jedan veoma zanimljiv detalj. Kao što smo maločas rekli, žirafa bodljikavo bilje iz stomaka ponovo šalje natrag u usta, gdje će se obaviti proces žvakanja. To je jedan prilično dug put. Da bi mogla preći razdaljinu od stomaka do usta, hrana mora uzaći uz zebrin vrat, koji je dug oko 3 do 4 metra. Kao što i sami pretpostavljate, nemoguće je da se hrana sama popne na toliku visinu. Dobro, a da li vas zanima kako to žirafe uspijevaju? Odmah ćemo vam reći. Žirafe posjeduju jedan sistem nalik liftu, koji kroz jednjak izvlači hranu do usta. Naravno da je nemoguće da žirafe pomisle: "Ono što pojedemo mi moramo ponovo vratiti u usta kako bi to sažvakale. Da bi to uspjele, moramo, tako|e, sagraditi jedan sistem koji će vršiti ulogu lifta."

S druge strane, apsolutno je nemoguće da je ovaj sistem nastao slučajno, sam od sebe. Vjerovatno biste se grohotom nasmijali kada bi vam došao neki čovjek i rekao: "Otišao sam na praznu parcelu, na koju sam prije mnogo godina ostavio materijal potreban za gradnju objekta, i na tom mjestu, umjesto materijala, zatekao sam jednu veliku zgradu. Vjerovatno se ova zgrada tokom niza godina sagradila uz pomoć malo kiše, snijega i malo sunca." Možda biste se čak i sažalili na njega, misleći da je izgubio pamet. Upravo je to isto što i tvrditi da je ovaj sistem u žirafinom vratu "nastao slučajno". Nemoguće da jedan ovakav sistem nastane slučajno.

Povrh svega, žirafa nije neživa zgrada načinjena od betona, gvož|a i cigle. To je živo biće, koje trči, osjeća glad i koje ra|a mlade. Da li je uopće moguće da žirafa nastane slučajno, da joj se slučajno oformi dugi vrat i sistemi u njemu? Naravno da je apsolutno nemoguće...

Sasvim je jasno da sve što je žirafi potrebno, od samog ro|enja dato od strane Allaha, dž. š. On je specijalno stvorio žirafina usta i stomak, kako bi ona spokojno mogla jesti ove igličavo i bodljikavo bilje.

Kao gra|a njihovog vrata, i način žirafinog spavanja, tako|e nas, upućuje na razmišljanje o Allahovom postojanju i moći. Žirafe spavaju tako što vrat ispruže pored stražnjeg dijela tijela. Osim nekoliko minuta, cijelo svoje spavanje provode na nogama na ovaj način. Još nešto, žirafe nikada ne spavaju zajedno, obavezno jedna od njih dežura. To što se dežurna žirafa odriče sna i što se po tom pitanju žirafe uspijevaju dogovoriti i donijeti zajedničku odluku, pokazuje nam da su i one, kao i sva ostala živa bića, pod kontrolom Allaha dž. š.

Zanemarimo sada način ishrane ovih pjegavih životinja i pre|imo malo na iznošenje zanimljivosti vezanih za način njihovog napajanja. Sigurni smo da ćete biti oduševljeni kada saznate kako se žirafa saginje nekoliko metara i kako su u stanju spokojno piti vodu. Ova tema je nepoznata većini ljudi, ili ako i znaju, ne sjete se zamisliti o tome. Naš Gospodar, koji je Tvorac svega, traži od nas da budemo osobe koje razmišljaju.

Prije svega moramo naglasiti slijedeće: kada piju vodu, ove pjegave kule susreću se sa jednim veoma bitnim problemom.

Da bismo shvatili koji je to problem što ih očekuje, malo ćemo se pozabaviti čovjekom. Kao što nam je svima poznato, kada čovjek stoji na glavi, lice mu sasvim pocrveni. Razlog tome je što krv, pod utjecajem sile zemljine teže, u znatnoj količini do|e u glavu. U ovakvoj situaciji krv vrši pritisak na krvne sudove u glavi, a ta snaga se zove "krvni pritisak".

Upravo ovaj krvni pritisak se pojavljuje i u trenutku dok žirafa pije vodu. U pitanju je veoma veliki problem. Zbog toga što je visina žirafe 5 do 6 metara, krvni pritisak, koji dejstvuje na glavu spuštenu sa ove visine, bi trebao biti prilično velik. Kada bi se aktualni pritisak primijenio na čovjeku, mozak bi mu se odmah raspao i umro bi.

Dobro, kako se onda dešava da žirafe ne dožive nešto tako u trenutku dok sagnute glave piju vodu? Zato što je Allah dž. š., Stvoritelj kosmosa, Zemlje i svih živih bića koja žive na njoj, u glave žirafa ugradio jedan veoma specijalan mehanizam. Unutar krvnih sudova u glavi žirafe nalaze se zalisci (poklopčići). U trenutku kada žirafina glava promijeni visinu, ovi zalisci se aktiviraju i sprečavaju da krv vrši pritisak na glavu. Tako žirafa spokojno pije vodu.

Dobro, a da li ste ikada razmišljali o tome zašto je žirafa pjegava? Ovakav izgled, koji je veoma estetski, , zapravo im osigurava skrivanje. To što su u skladu sa bojom okruženja u kome žive, otežava njihovo primjećivanje od strane neprijatelja. Unatoč tome što su veoma velike, žirafe se zahvaljujući tome uspijevaju sakriti od svog jedinog neprijatelja, lava - kralja džungle.

Osim toga, trčeći u trenutku opasnosti, žirafe uspiju dostići brzinu od 55 do 60 kilometara na sat. Kada počnu trčati, one, kao pumpa, vrte glavom naprijed nazad i podviju rep. To što žirafe ne prave unakrsne korake, kao ostale životinje, je druga karakteristika, koja do izražaja dolazi prilikom trčanja. One trče tako što prvo prave iskorak prednje i zadnje lijeve, a potom prednje i zadnje desne noge. Zbog toga lavovi teško uspijevaju uloviti žirafu.

Naravno, ova situacija ne važi za mladunčad žirafe. Sa svojim sasvim nerazvijenim nogama, oni ne mogu trčati brzo kao njihove mame. Zbog toga veoma lahko postaju žrtve lavova. Me|utim, ova simpatična mladunčad se nikada ne odvajaju od svojih mama, koje svoje duge noge, sa kojima zadaju smrtonosne udarce, koriste za njihovu zaštitu. Ovdje malo zastanite i razmislite. Živo biće, koje nazivamo žirafom, samo je jedna životinja. Životinje ne posjeduju pamet ni inteligenciju. Nemaju, tako|e, ni emocija, koje posjeduje čovjek. Dakle, to što vas vaša mama brani u trenutku opasnosti je veoma normalno i to proističe iz njene ljubavi prema vama. Ali, krajnje je zbunjujuće to što žirafa, koja ne posjeduje emocije, razum i savjest, što je svojstveno čovjeku, u trenutku opasnosti štiti svoje mladunče. To što žirafe i sve ostale životinje štite svoje mlade, dešava se zahvaljujući nadahnuću kojim ih je nadahnuo Allah, dž. š., koji posjeduje neograničenu milost. Na Svoju suosjećajnost i milost, Stvoritelj svih nas upozorava u slijedećem kur'anskom ajetu:

...Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv. (An-Nahl, 47)

Ogromni Slon

Postoje dvije vrste slonova, najvećih životinja koje žive na kopnu: Afrički i Azijski slon. Afrički slonovi su veći od ostalih. Njihova visina može dostići 3.5 metra, a težina 6 tona. Dužina njihovih ušiju, nalik na lepezu, je 2, a širina 1.5 metar. Sasvim je nemoguće da ove ogromne životinje visoke 3.5 metra uvedemo u svoju kuću i da nam budu ljubimci, kao što su psi ili mačke.

Najveća razlika, koja slonove izdvaja od ostalih životinja, je to što slonovi imaju surlu, koja u sebi ima 50 hiljada mišića. Da, niste pogrešno pročitali; 50 hiljada mišića! A što se tiče nosnih otvora, oni se nalaze na vrhu surle. Slonovi surle koriste za donošenje vode i hrane do usta, za podizanje tereta i, naravno, za mirisanje. Surla ima sposobnost da primi 4 litra vode, koju slon pije ili pršće po svom tijelu.

S druge strane, surlom, s kojom prenosi ogromne stvari, slon je u stanju otkinuti čak malu mahunu graška, oljuštiti je u ustima i pojesti bobice. Zaista je zapanjujuće to što svojim ogromnim tijelima uspijevaju obaviti jednu takvu operaciju koja zahtijeva nježnost. Ova surla, koju slon višestruko koristi, isto tako se upotrebljava i kao dugi prst, i kao truba, ali i kao zvučnik.

Osim toga, slonovi surle koriste i za špricanje vode prilikom kupanja, a, tako|e, i za štrcanje prašine prilikom čišćenja zemljom. Me|utim, tek ro|ena mladunčad ne uspijevaju se koristiti surlom. Ponekad, čak, staju na nju i padaju, što čovjeku izgleda veoma komično i simpatično. Ali ne može se reći da se slonovim mladunčadima svi|a to što staju na svoje surle i padaju. Mama slonica se tokom 12 godina uopće ne odvaja od svog mladunčeta, 6 mjeseci ga neumorno podučava korištenju surle.

Na objema stranama slonovih usta nalazi se po jedan dugi i špicast zub, koji im je od velike pomoći prilikom odbrane. Osim toga, slonovi jedan od ovih zubi koriste za bušenje zemlje prilikom traženja vode.

S druge strane, zubi ovih životinja, koje žvaću vlaknaste biljke, troše se veoma mnogo . Zbog toga ih je Allah dž. š., obdario sa jednom veoma bitnom karakteristikom. Na mjesto svakog istrošenog zuba, dolazi jedan novi, od zuba iz zadnjeg reda.

Jedan odrastao slon, za svoju dnevnu ishranu ima potrebu za, otprilike, 330 kilograma bilja. Ova količina jednaka je količini šest malih bala slame. Slon je primoran da u toku 24 sata oko 16 sati troši na jelo.

Sada ćemo vam saopćiti još jedan zanimljiv podatak o slonovima. Da li ste do sada ikako razmišljali o tome kako se osvježava ova ogromna životinja debele kože? Zapravo, kao što to i vi sami možete pretpostaviti, prirodno je da se slonovi, koji se, zbog svoje debele kože ne znoje, osvježavaju u vodom, koju prona|u u svom okruženju, ili blatom. Naravno, postoje i druge metode koje slonovi koriste prilikom osvježavanja. Naprimjer, da bi rashladili svoje tijelo, oni svoje velike uši koriste kao lepezu. Osim toga, tanki krvni sudovi u ušima se, prilikom ovih pokreta hlade i tako bivaju od pomoći prilikom osvježavanja tijela.

Jedna druga karakteristika slonova je dugo vremena bunila lovce na velike životinje i zoologe. Ova karakteristika je krčanje slonovih stomaka. U trenutku krčanja slonovog stomaka, proizvode se veoma visoki glasovi. Me|utim, ono što zbunjuje čovjeka nije visina zvuka koji dolazi iz stomaka, nego to što su slonovi u stanju kontrolirati ovu buku. Zapravo, ovi zvukovi koje slonovi proizvode nemaju nikakve veze sa probavom. Ove zvukove slonovi proizvode u svojim stomacima da bi saznali mjesto svojih drugova. Ono što je još zanimljivije, u slučaju opasnosti, slonovi odmah isključe ove zvukove i postaju bešumni. A nakon što pro|e opasnost, buka ponovo počinje. Na taj način slonovi se me|usobno sporazumijevaju i to na razdaljini od čak 4 kilometra.

S druge strane, priče o seobi slonova su druga tema koja, tako|e, zbunjuje zoologe. Ove životinje velikih ušiju i ogromnih tijela u sušnim periodima vrše seobu i prilikom toga uvijek slijede isti put. A što je još zanimljivije, prilikom ove seobe oni čiste smeće, kao što su komadi suhog granja, koje na|u na putu.

Zbog toga što su slonovi životinje koje žive rasuti na širokom području, veoma je bitno postojanje jedne veoma zdrave "komunikacije" me|u njima. Ova komunikacija se ne može ostvariti jedino zahvaljujući oštrom čulu mirisa. Radi toga, Allah dž. š. je, u čelu slona stvorio jedan organ koji proizvodi jedan prigušen zvuk, koji čovjek nije u stanju čuti. Upravo zahvaljujući ovom organu, slonovi me|usobno pričaju koristeći jedan šifrirani i tajni jezik, kojeg ostala živa bića ne razumiju. Ovi prigušeni slonovi glasovi mogu dostići veoma velike udaljenosti, što je idelan metod sporazumijevanja me|u slonovima, koji, kao što smo već naglasili, žive rasuti na širokom području.

Jelen: Životinja Prepoznatljiva Po Rogovima

Da li ste ikada dodirnuli životinju koja ima rogove? Da jeste, ostali biste voma zbunjeni. Zato što su rogovi, koji izlaze iz mekane kože prekrivene dlakom, prilično tvrdi. Rogove, na izvjestan način, možemo poistovijetiti sa našim noktima. Vjerovatno vas je bunilo, ako ste razmišljali o tome, to što iz mekane kože izlaze krajnje tvrdi nokti i to što nokti rastu u jednom krajnje pravilnom obliku. Upravo i rogovi u životinja rastu kao i naši nokti; ali su oni mnogo deblji, tvr|i i veći.

Osim Renskih jelena, kod svih jelena rogove imaju samo jeleni mužjaci. Nakon perioda parenja ovi rogovi otpadaju i obnavljaju se. Nakon što otpadnu stari, na njihovom mjestu odmah se pojavljuju novi rogovi.

U toku rasta, rogovi su prekriveni jednim mekanim tankim slojem kože. Kada sasvim izrastu, prekidaju se krvni sudovi, koža se više ne može hraniti krvlju, i trljanjem rogova o tvrde predmete životinja cijepa kožu i tada se pojavljuje gola kost roga. U šestoj godini jeleni imaju najrazvijenije rogove. A nakon toga rogovi se počinju kvariti. Dužina rogova, oblik i broj krakova različiti su kod svakog jelena.

Možda vam je na pamet palo pitanje: "Zašto su jeleni rogati?" Rogovi su jedno veoma bitno oružje jelena. Koristeći rogove, oni se brane od neprijatelja. Za tjeranje neprijatelja, ponekad je čak dovoljno da samo promole svoje rogove.

Mužjaci crvenog jelena obilježavaju granicu područja na kome žive tako što na sve strane ispuštaju jednu materiju koju luče žlijezde mirisa. Na tom području se formira stado sačinjeno od ženki. A svoje stado mužjaci od neprijatelja brane zahvaljujući rogovima koje posjeduju. U slučaju da na to područje u|e druga životinja, oni je nastoje udaljiti glasnom rikom ili upotrebom rogova.

Stvarajući ih sa rogovima na glavi, Allah dž. š. je ovim životinjama dao mogućnost odbrane i zaštite stada od neprijatelja. Da ih Allah dž. š. nije obdario ovako jakim rogovima, onda bi ove životinje bile u prilično teškom položaju u odnosu na neprijatelja. Jeleni mužjaci ne bi mogli štititi ženke, ne bi mogli formirati stado. Ne bi imali oružje koje bi koristili protiv krvoločnih životinja, svojih neprijatelja.

Vjerovatno nikome na svijetu ne bi na pamet pala ideja kao: "kamo sreće da na glavama odre|enih životinja postoji nešto tvrdo kao kost, i da to nešto, koje ima oblik viljuške, osigurava njihovu ličnu zaštitu." Ako bi i palo, ne bi postojalo ništa što bi oni mogli učiniti na tom polju. Jedino Allah dž. š., koji je na najljepši način stvorio sva živa bića i koji zna sve potrebe ovih bića, jelene i mnoge druge životinje obdario je odbrambenim sistemima koji su u potpunom skladu sa njihovim potrebama.

Na ovu činjenicu ljudi se u Kur'anu podsjećaju na slijedeći način:

Upitaj: "U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?"  (Al-Mu'minun, 88)

Kao što se saopćava u narednim ajetima, jedino je Allah dž. š., Zaštitnik svih živih bića.

... A Gospodar tvoj bdi nad svim. (As-Saba', 21)

... A Allah nad svim bdi. (An-Nisa', 85)